14.08.2011.

Put samoce

Putovanje sam nije nesto sasvim nepoznato meni, isao sam vec na tri koncerta (van zemlje) sam, ali to nikad nije bilo neki zvanicni odmor. Dosao bi na koncert tu noc ili dan prije, i razgulio dan poslije. Brza akcija, udjes izadjes...nista ne boli.

Ovaj put sam isao na festival i jos na more, dakle duzi period pa uz to jos na nesto na sto ljudi tradicionalno idu grupno. Iskustvo je bilo turbulentno. Nalete momenti kad se pitam 'sta je meni ovo trebalo', do momenata 'ovo je najbolje sto sam ikad uradio'. Najbolje da opisem put u crticama, jer se i sam tako i desavao:

Falio mi je neko sa kim bi na licu mjesto, dok na uzegloj stanici cekam autobus, ismijavao ime firme ispisano na obliznoj prikolici: Burin (gdje je 'b' bilo ispisano jednom bojom a 'urin', drugom)

Fin je osjecaj kad te osam putujucih Australijanaca oslove sa 'the Wizard', jer si im preveo sto im je neka lokalna djevojka niskih morala dobacila.

Velik dio puta proveo sam suteci, opet to mi je dalo vremena da razmisljam vise nego sto sam imao u zadnjih 3-4 godine. Moje mane su me vise ubadale, i nisam ih mogao sakriti u sjeni saputnika kao sto obicno bude kad putujem sa vise ljudi.

Sa malo truda, i nepristojnosti (upadanja u razgovor koje sam precuo stajuci i suteci) upoznao sam ljudi. I oni vrijedni upoznovanja, obicno su bili zapravo impresionirani cinjenicom da putujem sam.

I na kraju, sta je moj zakljucak.
Svjesno nikad ne bih planirao.otici negdje sam.
U drugu ruku nikad necu otkazati put na koji zelim ici jer niko nije mogao ili htio.

07.08.2011.

Post iz vedra neba

Sjedim okruzen spakovanim stvarima. Idem na put, sam. Imam samo jos par sati da to provarim, i da sebi po zadnji put logicki pojasnim zasto je to ok. I stvarno jeste.

Nagovorio i nakucao sam se ovih par dana rijeci 'za jednog' ili 'za jednu osobu'. I svaki put kad to izgvorim, strecnem  kao kad mi zubar provjerava zube pa pocne da kucka po njima. Drustvena stigma kad nesto radis sam je bolna i duboka urezana. Dosta mi je pitanje sa kim idem, i blijedih pogleda kad kazem 'sam', i ponovnih pitanja 'da li sam nasao da idem sa nekim'...e pa nisam.

I bice jos jedan val toga, kad budem  (napokon) poceo zivijeti samostalno, vec je pocelo. 'E sad kad imas stan, brzo ces se ozenit.' Da, to mi je bas plan.

Kazu 'budi ono sto jesi', ja bih da dodam 'i budi spreman da platis cijenu za to'.
Cijena ovisi o onom gdje si i ko si. Nakon 30 godina sto imam iza sebe, spremean sam da platim.

Mozda odem u minus, ali jebiga.

Sretan mi put. :D

30.04.2011.

Dječija mašta

Termin dječije mašte mi je uvijek bio nepojmljiv (valjda jer nemam odrasle mašte), ne osjećam da sam išta manje maštovit nego kad sam bio kao djete. Čak štoviše mislim da sam maštovitiji. Istina je i zahtjevniji sam u onom što tražim od mašte.

Popularno mišljenje da mašta nestane kad odrastemo je samoispunjujuće proročanstvo (od engl. self fulfilling prophecy) dakle mi je ne koristimo jer vjerujemo da nestala a čini nam se da je nestala jer je svjesno ne koristimo. Ona ostane tu i može postati jako opasna ako je ignorišemo. Ona je ambicija. Ona je neracionalni strah. Ona je sve što nas gura naprijed i sve što nas koči.




Noviji postovi | Stariji postovi