wow linky
Century of Self
Imaju poslovi koji su za slobodne duše. Bar ih tako zovu, mislim te poslove. To su poslovi kao što su režiseri, scenografi, novinari čak i viši menadžeri i poduzetnici. Poslovi koji nemaju radnog vremena (kao fol vi ga određujete), stimulišu kreativnost i sve to. Nažalost takvi poslovi iako stimulišu čine vas najvećim robom, možda ne svom šefu, ali poslu da. Konstanto ste u tome, družite se sa ljudima koje se bave sa tim, svaki razgovor vam je poslovni razgovor, sve što je van tog posla i što se ne tiče tog posla, počinje da blijedi. Nekima to odgovara, ništa tu nije pogrešno.
U drugoj krajnosti imaju oni dosadni poslovi od 9 do 5, repetativni, i zatupljujući. Radnici na ovim mjestima, su obično simbol za ropstvo. Ipak kad čovjek dođe sa ovog posla kući, on je slobodan bar od misli o poslu. Može u tih 4 -5 sati slobodnog vremena radit šta hoće, bavit se sa stvarima koje nemaju žive veze sa poslom.
Uzmimo da u oba slučaja radeći prodajete dio sebe. U prvom slučaju prodajete svoj intelekt u drugom obično više svoje tijelo.
U biti pitanje kako će te raspodijelit to vlasništvo nad sobom. Da li ćete 8 sati prodati sebe i biti samo 100% u vlasništvu posla i nakon toga biti 100 % u vlasništvu sebe, kao u slučaju druge opcije.
Ili ćete izabrati posao u kojem ste tokom svih 24 sata nekih 60% u vlasništvu sebe i 40% vlasništvu posla.
bla bla bla…bla bla bal….
već sam vas ovdje skroz izgubio…šta je moja poenta? Možda da dobro razmislite kakav posao hoćete i da li su ti poslovi što dijeluju tako ‘slobodno’, stvarno takvi i šta uzimaju za tu slobodu. Ja sam više manje izabrao ovu drugu opciju, i nije mi žao, svaki dan radim nešto sasvim ne vezano za posao, imam dovoljno slobodnog vremena za privatne projekte, a to što nemam inicijative, to je već odovojen problem.
Ne može više ovako, morat ću početi smisleno pisati ove postove, ne može ovako improvizovano a i dugo. Počet ću pisat verzije i prepravljat ih i tako dalje. Iskreno mi dođe da pišem postove, koji su popraćeni nekim manjim istraživanjem, fusnotama i tim glupostima.
I nova filozofija
Respect my opportunitah
Počela sam čitat, jer volim tvoje textove, al sam onda pročitala dvije riječi sa neispravno upotrijebljenim “ć” i tu si me izgubio. Jednostavno, to me ubija! “ne tiČe” i “poČinje”
Sorry, morala sam! Idem sad dalje čitati 🙂
danke…ispravljeno. Sa ovim engleskim tastaturama, sam i zaboravio više kucati. Trebam si unajmit jednog lektora, da hoda iza mene i da mi pali šamare svaki put kad tako nešto uradim.
Opet hvala 😀
No prob, drago mi je da je uvaženo 😀
Inače, i ja sam za verziju posla 9-5, pa poslije kud koji mili moji 🙂
hmmm o ovom postu moram dobro razmisliti, odlican je. nikada nisam tako gledala na moje robovanje od 9 do 5…
ne valja ni 100% bit rob sebi… tako da….. ko može, ko voli nek izvolilili:)
@lujka: pa poslije, kad prođe 5…ludnica …pravac….kući pod tri deke
@hourglass: samo nemoj o tom van radnog vremena razmišljat 😉
@vishe: *klink* *daga* *daga* *daghhhhh* tvoji komentari me redovno iz šina izbace.