23.10.2011.

Al' sam hemičar.

Iako me je hemija kao nauka u životu zaobišla, obožavam hemijske eksperimente. Napeto isčekivanje reakcije kada kombinujem više substanci. Srce lupa, hoće li eksplodirati? Nije se ništa odmah desilo? možda treba dodati još vremena ili kiseline?

Taj osjećaj je zaljubljenost kada iščekujem kako će ova nova osoba reagovat na mene, hoće li biti eksplozija ili samo žabokrećina.

Taj osjećaj je u osnovi moje potrebe za kreativnošću. Ovom blogu. Hoće li biti 20 komenatara, ili možda nula. Hoću li se ljudi zamisliti, ismijati ili ostati ravnodušni.

Taj osjećaj je u osnovu mog trenutnog posla, programer. Kreiram program i onda gledam kako on reaguje u interakciji sa korisnicima. Da li će ih zadiviti, ili zaprepastiti svojom velikom masnom greškom kada kliknu na dugme 'snimi'.

Taj osjećaj je u osnovu mogu konzumiranja alkohola. Šta ako svom trenutnom stanju uma dodam malo alkohola hoću li plesati, plakati, smjiati se, zaspati ili špage praviti.

Taj osjećaj je ono što ganjam. Često sam ga pogrešno interpretirao, kao želju za slavom ili novcem ili nekim superlativnim osjećajam kao što je sreća.

Prijatelj je mi nedavno izveo svoju teoriju kako svako ima suštinsku vrijednost (koristio je englesku frazu 'core value'). Rekao je da je njegova sloboda.

Možda je ovo moja ili bar na tragu nje, eksperimentacija.