29.10.2011.

Razum je spas.

Naslovnica Oslobo]enja je "TERORIZAM U SARAJEVU"

Zašto? Zašto staviti takav naslov, zašto koristiti tu riječ 'terorizam' kad nema dovoljno informacija da se potvrdi isto. Zašto ne staviti "Pucnjava u sarajevu". Lik imao loš osjećaj za modu, jer je imao bradu (bez brkova) i trofrtaljke i odmah je to terorizam.

U Jutranjem je naslov "Specijalci iz snajpera ubili napadača na ambasadu". Bombastičan naslov, ali naravno, znamo, i netačan. Ali urednici i novinari u Jutarnjem su se tu snašli i stavili upitnik u naslov pa je naslov zapravo "Specijalci iz snajpera ubili napadača na ambasadu?" Ko čita taj upitnik? Dok su vaše oči došle do upitnika vaš mozak je već bio šokiran i privučen. Upitnici bi trebali zabranjeni u naslovima vijesti nek' se to ostavi kolumnama i fikciji. Zamislite da vremenske prognoze imaju ogromne naslove tipa "Sutra tornado u Sarajevu????" I naravno prva rečenica teksta bi bila: Nema šansi. Ipak ne prodaje tekst novine nego naslovi, a bojim se da malo ko i čita tekstove.

Da ne pričam o komentarima po facebook-u i na sa-x, sve su to teorije zavjere, povici na rat, pozivanje sudnjeg dana. Zapravo komentari ljudi zvuče kao naslovi iz neke žute štampe i to nije slučajno. Ljudi hoće da stvari budu spektakularne, jer su ih tako mediji navikli.

Vrijeme je za razum, ljudi. Urazumite se.

Život nije spektakularan.

Ugasite TV i ne kupujte novine. Ne slušajte šta politčari govore, i sav taj amaterski PR.


Mislim da je vrijeme da neko pokrene neki iskren izvor vijesti, gdje su naslovi dosadni, ali i tačni.

23.10.2011.

Al' sam hemičar.

Iako me je hemija kao nauka u životu zaobišla, obožavam hemijske eksperimente. Napeto isčekivanje reakcije kada kombinujem više substanci. Srce lupa, hoće li eksplodirati? Nije se ništa odmah desilo? možda treba dodati još vremena ili kiseline?

Taj osjećaj je zaljubljenost kada iščekujem kako će ova nova osoba reagovat na mene, hoće li biti eksplozija ili samo žabokrećina.

Taj osjećaj je u osnovi moje potrebe za kreativnošću. Ovom blogu. Hoće li biti 20 komenatara, ili možda nula. Hoću li se ljudi zamisliti, ismijati ili ostati ravnodušni.

Taj osjećaj je u osnovu mog trenutnog posla, programer. Kreiram program i onda gledam kako on reaguje u interakciji sa korisnicima. Da li će ih zadiviti, ili zaprepastiti svojom velikom masnom greškom kada kliknu na dugme 'snimi'.

Taj osjećaj je u osnovu mogu konzumiranja alkohola. Šta ako svom trenutnom stanju uma dodam malo alkohola hoću li plesati, plakati, smjiati se, zaspati ili špage praviti.

Taj osjećaj je ono što ganjam. Često sam ga pogrešno interpretirao, kao želju za slavom ili novcem ili nekim superlativnim osjećajam kao što je sreća.

Prijatelj je mi nedavno izveo svoju teoriju kako svako ima suštinsku vrijednost (koristio je englesku frazu 'core value'). Rekao je da je njegova sloboda.

Možda je ovo moja ili bar na tragu nje, eksperimentacija.

16.10.2011.

Okupaj Socijalizam

Nekako mi se cini Amerikanci hoce ono sto smo mi nekad imali.


Stariji postovi